Nastavši 23. veljače 1905. u Chicagu, na inicijativu četvorice prijatelja Rotary pokret postupno se proširio na ostale gradove i države SAD-a, a zatim tijekom sljedećih godina i na ostale države svijeta. Vratimo se malo u povijest, u godinu i mjesto nastanka Rotary kluba! To je godina velikih useljavanja raznolikog višenacionalnog, multi-religijskog novog stanovništva u SAD-e, koji su se u »obećanu zemlju« uputili iz svih kutaka svijeta. Ne smije se zaboraviti ni veličina države u koju su doseljavali, niti njihov broj, pa je potpuno jasno da se među grupom uspješnijih, obrazovanijih i bogatijih slojeva društva stvorila potreba formiranja klubova, gdje će zajedničkim snagama i uz pomoć sebi sličnih uspjeti zaista stvoriti bolju i pošteniju »obećanu zemlju«, za sebe, a samim time i mnoge druge stanovnika te velike zemlje.

U Hrvatskoj prvi rotarijanski klub osniva se već 6. ožujka 1929. Taj i ostali klubovi postojali su sve do ukidanja Distrikta 77, 31. prosinca 1941. Tijekom komunističke Jugoslavije bilo je zabranjeno formiranje Rotary klubova, tako da bi se tek stvaranjem slobodne i samostalne Hrvatske države prvi Rotary klub oformio u Zagrebu 23. listopada 1990. Za njim su slijedili i drugi klubovi u svim većim gradovima Hrvatske.

Filozofija i glavni principi rotarijanstva bili su jasni od početka:

• razvijanje prijateljstva kao uvjeta za bolje usluge i uspjehe pojedinca i kluba,
• visoki etični i moralni principi u vođenju biznisa i svim profesijama,
• isticanje vrijednosti svake profesije i njezine uloge u stvaranju boljeg društva,
• isticanje uloge služenja i pomoći drugima,
• širenje međuljudskog razumijevanja, dobre volje i mira među sobom i drugima.

Sto i tri godine nakon nastanka prvog Rotary kluba, te ideje i dalje žive. One su misao vodilja bezbrojnim klubovima diljem svijeta i omogućavaju ljudima svih boja, porijekla, nacija i religija da sebe pronađu u njima i putem zajedničkog rada svih članova /prijatelja realiziraju rotarijanska načela. Tako se i naš Rotary klub Zagreb Medvedgrad pridružuje toj velikoj svjetskoj obitelji, u kojoj ćemo svojim malim doprinosom pridonijeti širenju boljeg i humanijeg svijeta. 

Više o povijesti samog Rotarya kao i djelovanja na području Hrvatske možemo pročitati iz ulomaka iz knjige prijatelja Olega Mandića iz RC Rijeka te prijatelja Vlade Juričića iz RC Zagreb.

 Izvor teksta: knjiga prijatelja Olega Mandića, člana utemeljitelja RC Rijeka: Rotary u Hrvatskoj i svijetu“, Adamić, Rijeka 2005., drugo izdanje. Zahvaljujemo se prijatelju Olegu Mandiću što nam je dozvolio korištenje dijelova teksta iz njegove uistinu izuzetno dragocjene knjige.

Uvod

Prijateljstvo, pomaganje, tolerancija, svjetski mir - sve su to hvalevrijedni pojmovi i načela koja bi ponekad, između dvaju ratova ili drugih očitovanja nasilja i zla, poput problema grižnje savjesti iz­njedrio ljudski rod u zadnjih 100-200 godina svoje­ga postojanja. Nije posve jasno u kom je razdoblju zaživjela spoznaja o pripadnosti ljudskoj zajednici, sa svim pripadajućim pravima i obvezama, povla­sticama i teretima. Ali da je latentno bila prisutna u mnogim društvenim slojevima i na svim svjetskim meridijanima, dokazuje nam priča o Rotarvju koju smo upravo započeli.

Da bi čitatelj lakše mogao pratiti tekst knjige, odmah na početku iznijet ću osnovne podatke o Rotarju, i to onako kako ih je obznanio ured Rotarv Internationala u Zurichu (travanj 2004.).

1. Što je Rotary

Rotary je svjetska organizacija poslovnih ljudi i profesionalaca koji vjeruju u važnost humanitarne podrške, podržavanje visokih etičkih razina u svim profesijama i u pomoć izgradnji mira, te u stvara­nje boljeg razumijevanja medu narodima. Rotary okuplja 1 227 545 muškaraca i žena u 31 561 Rotary-klubu u 166 zemalja i 35 zemljopisnih područja (kraj 2015.). Rotary zbližava ljude svih rasa, vjerois­povijesti i političkih uvjerenja u prijateljskome ozračju suradnje. Rotarv je nastao 23. veljače 1905. formiranjem Rotary-kluba Chicago, Illinois, SAD. Prvu svjetsku organizaciju klubova koji promiču služenje, osnovao je odvjetnik Paul P. Harris.

2. Rotary-klubovi

Svaki Rotary-klub (RC) bira svoje članove, upravne odbore i ima jaku autonomiju unutar sustava svoga statuta, statuta Rotarv Internationala i drugih zakona. Rotary-klubovi sastaju se svakog tjedna poradi uspostavljanja prijateljstva i dogovaranja o aktivnostima služenja i ciljevima. Članstvo se stječe pozivom i zasnovano je na načelu - po jedan zastupnik svake vrste posla ili djelatnosti, da bi se osigurao prosjek društvenoga vodstva.

3. Rotary International

Rotarv International (RI) udruga je Rotarv-klubova širom svijeta, čija je najvažnija krilatica „Nesebično služenje". Dvije svrhe Rl-a jesu pomaganje, promicanje, širenje i nadgledanje Rotaryja širom svijeta, te koordiniranje i usmjeravanje opće međunarodne aktivnosti. Rotary-klubovi obje­dinjeni su prema zemljopisnim područjima nazva­nim Rotary-distriktima. Svakim distriktom upravlja okružni guverner koji ispunjava dužnost službenika Rl-a i predstavlja međunarodni odbor upravitelja. Trenutno u svijetu ima 529 Rotarv-distrikta objedi­njenih u šest regija, od kojih je jedna CEEMA (konti­nentalna Europa, istočno Sredozemlje i Afrika). U područjima bez distrikta, Rotary se organizira u po­vjerenstva koje tvori upravni odbor koji se uobi­čajeno sastaje četiri puta u godini i tijelo je Rl-a koje donosi osnovna načela i vodi politiku. Njegovo članstvo sastavljaju predsjednik i potpredsjednik Rl-a i 16 članova svjetskih zemalja. Predsjednik tu dužnost obavlja samo godinu dana, a članovi uprav­noga odbora dvije godine. Svi su voditelji Rotaryja na međunarodnoj i lokalnoj razini neplaćeni drago­voljci. Sekretarijat Rl-a pomaže Rotary-klubovima u provođenju projekata služenja i ostalih aktivnosti, a sastoji se od više ureda. Glavno sjedište svjetskoga Rl-a nalazi se u Evanstonu, dijelu Chicaga, Illinois, SAD, Regionalni ured Rl-a za Europu i Afriku ima sjedište u Ziirichu, Švicarska, Još je sedam filijala u Argentini, Australiji, Brazilu. Indiji, Japanu, Koreji i na Filipinima.

4. Cilj Rotarya

Cilj je Rotaryja poticanje i njegovanje uzora služe­nja (pomaganja) kao osnove poduzetništva, napose:

- Razvijanje poznanstava  kao mogućnost za služenje

- Razvijanje i njegovanje visokih etičkih načela u poslu i djelatnosti,  prepoznavanje vrijednosti u svim zanimanjima i kroza svakoga rotarijanca po­zitivno isticanje kao prilika za služenje društvu i zajednici

- Primjena uzora služenja svakoga rotarijanca u njegovu osobnome, poslovnome i društve­nu životu

- Poboljšanje međunarodnoga razumijevanja, dobre volje i mira kroza svjetsku udrugu profesio­nalnih i poslovnih ljudi ujedinjenih idejom služenja.

Četverostruki test korisno je mjerilo za sve ljudske odnose, napose u svakidanjoj praksi i zanimanju svakog rotarijanca.

Postavljena su četiri pitanja:

1. Je li ISTINA?
2. Je li PRAVEDNO   prema svima na koje se odnosi?
3. Hoće li pomoći izgradnji DOBRE VOLJE i BO­LJEGA PRIJATELJSTVA?
4. Je li KORISNO za sve sudionike?

Osnivanje Rotarya

Paul P. Harris (1868. - 1947.), odvjetnik iz Chicaga začetnik je ideje o tomu kako osnovati udrugu koja bi omogućila učvršćivanje profesio­nalnih i prijateljskih odnosa medu poduzetnicima i poslovnim ljudima. Tijekom sastanka s trojicom prijatelja 23. veljače 1905., predložio je okvirna načela onoga što će postati temeljem prve, najveće i najvažnije humanitarne organizacije u svijetu. Navedena četvorica osnovali su klub, a članovi kluba, kojih je broj postupno rastao, prih­vatili su za sastajanje načelo rotacije - svakoga se puta sastaju u uredu drugoga člana. Odatle i ime kluba: Rotary Club Chicago.

Prvi sastanci imali su isključivo društveno obiljež­je, ali uskoro osnivači otkrivaju drukčiji, mnogo dublji cilj. Sljedećih mjeseci klub utvrđuje niz načela i postavki koje će postupno prerasti u statutarne odredbe - The Rotary Platform. To je ujedno iznjedrilo i svrhu Rotaryja.

Več godine 1907. RC Chicago poduzima i ostvaru­je svoj prvi projekt u korist društvene zajednice, izgradivši u središtu grada javni WC. Porastom broja članova rastu i financijske mogućnosti kluba, a time i njegova društvena važnost. To društveno obilježje aktivnosti kluba ubrzo prevladava profesionalno obilježje.

Sjećajući se tih dana, P. Harris je mnogo godina poslije napisao; Zajedno sa sučlanovima naučio sam isticati važnost davanja namjesto primanja. A klupski se ideali iznenađujuće brzo šire i izvan Chicaga, tako da se već godine 1908. osniva klub u San Franciscu, a 1910. i prvi klub izvan SAD-a, u Winnipegu (Kanada). Tada je već bilo 16 klubova u SAD-u s 1800 člano­va. Američka udruga Rotary-klubova organizirala je prvu Konvenciju u Chicagu, i P. Harris izabran je za predsjednika.

Načela rotarijanstva poprimaju konačne obrise u godinama uoči I. svjetskoga rata. Tada je tiskano i objavljeno prvo djelo o svrsi, ciljevima i radu Rotarvja: A Talking Knowledge of Ratar}) autora Ruyja Gundakera iz Philadelphie. Godine 1911. na kongresu u Portlandu (Oregon), prvi se put (u referatu generalnoga tajnika J. Perryja) pojavljuju rečenice koje će ubuduće biti krilatice svekolika djelovanja Rotarvja: He pofits best, who serves most (Najkorisniji je onaj koji najviše služi) i Service above self (Nesebično služenje). Engleskoj riječi service (služiti) u hrvatskome najbolje odgovara pojam pomagati.

Tih je godina tiskan i prvi broj glasila Rotaryja: The National Rotarian (danas The Rotarian), a rotarijanski pokret prelazi i Atlantik. Osnovani su klubovi u Engleskoj i Irskoj (1912. - 1913.); godine 1916. osnovan je prvi RC izvan anglosaksonskoga govornoga područja - u La Havani (Kuba), a godine 1918. u Montevideu (Urugvaj) osnovan je prvi RC u Južnoj Americi. Širenje se nastavlja: godine 1919. prvi RC u Aziji osnovan je u Manili (Filipini), potom u Calcutti (Indija), Šangaju (Kina) i Tokiju (Japan), a godine 1921. osnovani su prvi klubovi u Africi i Australiji.

Sustavno širenje

Završetak I. svjetskoga rata otvara Rotaryju i vrata Europe gdje se uskoro osnivaju klubovi u Španjolskoj (Madrid 1920.), Francuskoj (Pariz 1921.), Italiji (Milano 1925.), Austriji (Beč 1925.), Njemačkoj (Hamburg 1927.). Tada je Rotarv imao više od 1000 klubova diljem svijeta, a brojčano razvoj tekao je ovako: 1910. - 16 klubova, 1920. - 758 klubova, 1925. - 2096 klubo­va, 1930. - 3349 klubova, 1934. - 3694 kluba, sa 152.218 članova.

Godine 1915. RI se počinje dijeliti na distrikte. Godine 1925. bilo ih je 49: a 1935. broj se pove­ćava  na 79. Prvi organizirani  distrikt u  Europi osnovan je 1. veljače 1925. i to u Italiji, kao Disktrikt broj 46. Godine 1939. pojedini veći distrikti objedinjavali su u Italiji 26 klubova, u Španjolskoj 22 kluba, u Njemačkoj 36 i u Austriji 11 klubova. National Associatian of Rotary Clubs godine 1912. preimenovan je u International Association of Rotary Clubs, a godine 1922. skraćuje se u Rotary International'ili RI, što ostaje do naših dana.

Širenjem rotarijanske organizacije pojavile su se i nove teškoće. Valjalo je sastaviti novi statut (Atlantic City 1920.), ali tek je godine 1921. na godišnjem kongresu u Edinburghu (Engleska) osnovan Odbor za Starut, prihvaćen godine 1922. u Los Angelesu. Novi je Statut, poboljšan u Mexico Citvju, svrhu Rotaryja sažeo na 4 osnovna cilja: služenje u klubu, služenje zajednici, služenje u zvanju i međunarodno služenje.

Jedna od prvih djelatnosti RC-a u Chicagu odnosi­la se na sliiženje zajednici. Naime, mnogi su tada mislili da će se Rotary pretvoriti u obično dobro­tvorno društvo, pa su molbe za potporu bile sve češće. Stoga su 1923. na godišnjem kongresu u St. Louisu utvrđene smjernice za služenje zajednici, kojima se određuje da je glavna svrha svakoga RC-a odgajanje članova za služenje, a samo služenje u drugome je planu.

Razdoblje između dvaju svjetskih ratova u prvome redu obilježuje učvršćivanje uvjerenja u ispravnost rotarijanskih načela i sukladno tomu traženje opti­malnih načina za njihovo provođenje u život. Kriza takvih razmišljanja nastupila je kasnih 30-ih godi­na 20. stoljeća, kada je već bilo razvidno da se novi svjetski sukob ne može izbjeći: rotarijanske postavke o toleranciji i svjetskomu miru očito se nisu mogle uspješno uklopiti u opće prijeratno ozračje potencirano sveprisutnim porastom rasiz­ma i drugih netrpeljivosti (etničkih, vjerskih, itd.), poglavito u Europi i Aziji.

S druge strane pak, te su godine svjedočile  daljnjem širenju Rotaryja. Za 20. obljetnicu Rotary je prisutan na svih 6 kontinenata s više od 100.000 članova. A u Zürichu otvoren je prvi međunarodni ured koji je i danas sjedište Rotaryja za Europu. Na toj je obljetnici Rotary dobio i svoj konačni simbol: nazubljeni kotač - zupčanik, koji se više nije mijenjao.

Godina 1928. vrlo je važna za Rotarv, jer te je godi­ne službeno osnovana Rotary zaklada - organizaci­ja koja međunarodnim humanitarnim, edukativnim i kulturnim programima, bez lukrativnih pobuda, podržava, prati i potiče projekte Rl-a. Zamisao o osnivanju zaklade poradi činjenja dobra u svijetu, pojavila se još godine 1917., ali do realizacije se ispriječilo bezbroj administrativnih i drugih prepre­ka. Valja istaknuti da je početni doprinos Zaklade iznosio 26.50 USD, a do konca 20. stoljeća Zaklada je iznjedrila oko milijardu i pol USD!

Rotary na južno-slavenskome prostoru

 U prethodnome poglavlju namjerno sam ostavio donekle nedorečenim razdoblje 30-ih godina prošloga stoljeća. Rotary-pokret već je zaživio, ali začudo u prvim je godinama nailazio, poglavito pod utjecajem događaja i stanja vezanih uz II. svjetski rat, na plodnije tlo za razvoj i širenje u Južnoj Americi i Aziji, negoli u Europi. Osim toga, i stav prema Rotaryju razlikovao se od države do države.

Nakon prvih otočnih klubova u Irskoj i Engleskoj, tek nakon završetka neprijateljstava, niču prvi Rotarv-klubovi u kontinentalnoj Europi. Njihov razvoj i brojnost kroz 10 godina bilježi uzlaznu putanju. Ali, jačanjem nacionalsocijalizma u Njemačkoj, frankizma u Španjolskoj i fašizma u Italiji - rotarijanstvo u tim zemljama doživljava očigledni zastoj. Tomu valja dodati i dva čimbeni­ka koji su prema rotarijanstvu oduvijek imali nega­tivni predznak: komunizam i Katolička crkva. Shodno tomu, slobodno možemo reći da je jačanje svih tih snaga u Europi razmjerno zastoju rotarijanstva u određenim europskim zemljama koncem 30-ih godina prošloga stoljeća. Ali ne u svim.

Bilo je to doba kada je netom stasala novoosnovana Kraljevina Jugoslavija (nekadašnja Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca). Nove snage nove države po­hlepno su preuzimale novotarije "iz svijeta". Prije­stolnica Beograd neskriveno je bila pod kulturološ­kim i drugim utjecajima Pariza. Na valovima tih utje­caja, 4. ožujka 1929. održana je osnivačka skupština prvog Rotarv-kluba u Jugoslaviji - i to u Beogradu.

Od tada do 1939., u Kraljevini Jugoslaviji osnovana su 34 Rotary-kluba:

u Beogradu 4. ožujka 1929., u Zagrebu 6. ožujka 1929. (zajednički charter za oba kluba održan je dogovorno tek 28.lipnja 1929. na Plitvičkim jezerima. Treba ipak istaći da je prvi pokrenuti RC klub bio RC Zagreb pa tek poslije njega RC Beograd[1]), u Osijeku 3. listopada 1929., u Novome Sadu 12. listopada 1929., u Subotici 25. svibnja 1930., na Sušaku 7. rujna 1930., u Sarajevu rujna mjeseca 1930., u Mariboru 15. studenoga 1930., u Varaždinu 16. studenoga 1930., u Ljubljani 14. ožujka 1931., u Pančevu 14. travnja 1931., u Skopju 30. svibnja 1931., u Splitu 14. svibnja 1931., u Vukovaru 20. studenoga 1931., u Šibeniku 23. travnja 1933., u Zemunu 18. studenoga 1933., u Dubrovniku 2. veljače 1933., u Banja Luci 28. siječnja 1934., u Karlovcu 12. siječnja 1935., u Leskovcu 15. lipnja 1935., u Biloli 17. lipnja 1935., u Slavonskome Brodu 17. lipnja 1935., u Vršcu 19, Lipnja 1935., u Bačkoj Topoli 29. lipnja 1935., u Nišu 3. lipnja 1936., u Sta­rome Bečeju 17. prosinca 1936., u Velikoj Kikindi 13. veljače 1937., u Petrovgradu 27. veljače 1937., u Čušriji, Jagodini i Paraćinu 4. travnja 1937., u Vinkov­cima 24. travnja 1937., u Somboru 29. svibnja 1937., u Staroj Kanjiži 26. lipnja 1937., u Brčkome 29. svib­nja 1938., u Kranju 18. siječnja 1939.

Napomena: U različitim izvorima datumi su često različiti, jer u postupku osnivanja svakog RC-a tri su ključna danima: dan prvoga sastanka od kada klub djeluje kao RC u osnivanju, dan primanja u Rl i dan uručenja Chartera.

 Promotrimo li popis s današnjeg stajališta, uočit ćemo da je čak 11 hrvatskih gradova imalo Rotarv--klubove u razdoblju prije II. svjetskoga rata, i to: Dubrovnik, Karlovac, Osijek, Slavonski Brod, Split, Sušak, Šibenik, Varaždin, Vinkovci, Vukovar i Zagreb.

--------

 Preuzeto iz Rotary Magazin, siječanj-ožujak 2015, str. 6.-15., autor prijatelj Vlado Juričić, RC Zagreb

Rotarijanske godine od 1928. do 1941.

Rotarijanski pokret, u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca počeo je u rotarijanskoj godini 1928/29. Preporukom Uprave Rotary Internationala, za tu rotarijansku godinu, navedeno je više zemalja za koje se preporuča da imaju mogućnost formiranja klubova u svojim zemljama, a to su bile “Dutch Cuiana, British Guiana, Yugo - Slavia, Bulgaria, Greece, Siam, French Indo - China, Persia, Anglo - Egyptian Sudan, Syria”. U nastavku ove preporuke Uprava R.l. donijela je i odluku o mogućnosti formiranja klubova u tim zemljama. Do takove odluke Uprave R.I, o formiranju rotarijanskog pokreta u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, (a ne kako je navedeno u Yugo - Slaviji iako su već tada mnogi priželjkivali to ime), nije došlo lako i jednostavno, jer su postojale mnoge prepreke. Po pravilniku R.l. (koji i danas vrijedi) glavni grad države morao je prvi postati članom internacionalne rotarijanske zajednice, dakle, u tadašnjem vremenu i slučaju to je bio Beograd.

Zbog toga je došlo do određenog kašnjenja u rotarijanskom pokretu na tim prostorima, postojale su sumnje da je to provedivo (zaostalost u odnosu na Zapad, nedovoljna prosvijećenost, nedovoljna svijest za pomoć drugima izvan svoje zajednice, infrastruktura, itd). Potvrdu za gore navedeno nalazimo i u pismu Johna D. Princea iz Poslanstva SAD u Beogradu (Legation of the United States of America], datiranom 21. 1. 1928. i naslovljenom na T.C. Thomsena (posebni predstavnik R.I. za Europu sa sjedištem u Zürichu), gdje je navedeno sljedeće:

“In reply to your letter I regret to tell you that Yugoslavia is not suited to Rotary. I believe that Rotary is meant exclusively for the West and this is the East still full of old traditions which will die hard, if indeed they ever die. I should not like to see an attempt made which involved fail, as I feel sure would be the case here.”

 (“U odgovoru na Tvoje pismo žao mi je reći da Jugoslavija nije podobna za rotarijanski pokret. Vjerujem da je rotarijanstvo namijenjeno isključivo Zapadu, a ovo je Istok, još uvijek opterećen starim običajima, koji će nestati vrlo teško, ukoliko se to uopće i dogodi. Ne bih želio da se učini pokušaj koji će propasti, kao što će ovdje to sigurno biti.”).

Slične poglede na situaciju u tadašnjoj Kraljevini te time i posljedice na kašnjenje rotarijanskog pokreta, vidjet ćemo i u nekim od pisama visokih dužnosnika R.l., koja će biti u dijelovima navedena kasnije. Zaduženje za osnivanje klubova u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, odlukom Uprave R.l, dobio je Josef Schulz (Žerotinova ul. 402, Pečky na Dr., Czecholovakia), jedan od tadašnjih direktora R.I. u pismu J. Schulza, datiranom 23. kolovoza 1928.,  naslovljenom na T.C. Thomsena, Zürich, navedeno je otprilike slijedeće: Od Uprave R.I. dobio je zadaću osnivanja klubova u Jugoslaviji, Bugarskoj, Rumunjskoj i Poljskoj. Iznosi i dosta interesantnih pogleda na situaciju u RC Strassbourgh, gdje ne žele Nijemce u klubu, u RC Hamburg, gdje ne žele Pruse u klubu, itd. Također iznosi da je zbog njemačkog nacionalizma dosta teško osnivati klubove u Njemačkoj, jer postoji opasnost da se rotarijanske ideje neće moći provoditi u dovoljnoj mjeri. Ističe probleme mađarizacije u dijelu okolnih slavenskih zemalja. Ipak se nada, da će s vremenom prevladati rotarijanske ideje u svim spomenutim slučajevima. U svezi proširenja rotarijanskog pokreta na Jugoslaviju, ističe da su neki njegovi prijatelji rotarijanci, a i on sam, već razgovarali s uglednim ljudima u zemlji. Prema tim  saznanjima i princ Pavle i kralj Aleksandar Karadordević vrlo su zainteresirani za taj pokret. Politička situacija u zemlji može prouzročiti dosta poteškoća pri uvođenju rotarijanstva u Zagreb i u Beograd. S druge strane, to je upravo poticaj jer rotarijanstvo može pomoći u smirivanju situacije. S mogućim kandidatima za članstvo u Rotary pokretu razgovarat će tijekom rujna u Zagrebu, Ljubljani, Novom Sadu i Beogradu. Iz slijedećeg pisma Josefa Schulza, poslanom iz Ljubljane 08. 09. 1928. već spomenutom T.C. Thomsenu vidljivo je slijedeće (slobodni prijevod):

Posredovanjem generalnog konzula Cehoslovačke u Zagrebu Dr. Jindricha Andriala razgovarao je s Ing. Radovanom Alaupovićem, direktor tvrtke Accetic, Boškovićeva 33, 04. rujna 1928. Sutradan je bio na sastanku uz R. Alaupovića i Vladimir Leustek, doktor prava, odvjetnik, ul. Kraljice Marije 3. Obojica su mladi ljudi, sa znanjem više jezika, a za  R.Alaupovića pretpostavlja da je mason. Obojicu smatra dobrim i sposobnim vođama budućeg RC Zagreb te očekuje da će u Zagrebu “ stvarno biti dobar klub”. Zatim opisuje Zagreb kao grad sa 150.000 stanovnika, u kojem skoro svi

znaju njemački jezik. Nažalost, najveći dio poslova i trgovine nalazi se u židovskim rukama. Stanovnici su najvećim dijelom Hrvati, koji su Slaveni kao i Srbi, ali Hrvati su rimokatolici, a Srbi pravoslavci. Hrvatski krajevi do rata su bili pod Austrougarskom te su puno bogatiji i uređeniji, razlog tomu jest što su imali dug period mira, što Srbi, zbog dugogodišnje okupacije Turske, nisu. O rezultatima svoga posjeta Zagrebu, Josef Schulz, istovremeno je obavijestio urede Rotarv Internationala u Chicagu i Zürichu. Pismo J. Schulza poslano iz Ljubljane 10.09.1928. T.C.Thomsenu u Zürich opisuje uvjete u Sloveniji: Slovenci su rimokatolici, jezik im ima hrvatski korijen, Ljubljana ima 70.000 stanovnika, a naklonjeni su Česima. On navodi imena osoba s kojima je razgovarao i ističe da je neke od njih o rotarijanskim idejama već obavijestio Radovan Alaupović iz Zagreba.

U sljedećem pismu J.Schulza od 16.rujna 1928. poslanom iz Beograda T.C.Thomsenu, navodi podatke o kontaktima s potencijalnim članovima klubova Novi Sad i Beograd. Sastao se s ministrom SAD u Beogradu g. Johnom D.Princeom, koji ga je odgovarao od formiranja Rotary klubova u ovoj regiji: “Don’t do it’”. Jedan od razloga koje je naveo ministar bio je da postoji vrlo loše iskustvo “Američko - srpskog kluba”, koji od osnivanja nije puno napredovao zbog nedovoljnog poznavanja engleskog jezika srpskih članova društva. Iz ovoga je, ponovno, vidljivo da pretpostavke za osnivanje kluba u Beogradu, a time i u ostalim gradovima (jer se prvi klub mora osnovati u glavnom gradu države), nisu bile najbolje. Rotarijanski pokret morao je pronaći način kako prevladati te otpore i suprotnosti, razlike između zapadnog i istočnog dijela Kraljevine SHS da bi se ubrzalo formiranje klubova. To je vidljivo iz slijedećih događanja: dogovoreno je da osnivački sastanci klubova Zagreb i Beograd budu u razmaku od samo dva dana, odnosno, 6. ožujka 1928. i 4. ožujka 1928. Također je i “podjela teritorija” zbog osnivanja novih klubova bila determinirana na “istok i zapad”.

Konačnom odlukom Uprave Rotary Internationala, navedenom u početku ovog teksta, u rotarijanskoj godini 1928/29. i formalno je omogućeno osnivanje klubova u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Iz zapisnika s osnivačkog sastanka RC Beograd od 04. ožujka 1929. vrijedno je spomenuti da je, u to vrijeme, u svijetu, bilo više od 3.000 klubova u 47 zemalja sa više od 150.000 članova. Ministar SAD u Beogradu John D. Prince, koji se od početka protivio širenju rotarijanskog pokreta u Kraljevini SHS, pozdravio je ideju pokreta, te podržao osnivanje u gradovima Jugoslavije: Zagreb, Ljubljana, Sarajevo, Skoplje (i ostalim gradovima), kako bi se i time poboljšalo stanje u zemlji. Predstavnik RC Zagreb u osnivanju ing. Radovan Alaupović “veseli se iskrenoj suradnji sa RC Beograd”, te izražava nadu da će “oba kluba zajedno raditi na širenju  rotarijanske ideje tijelom i dušom”. U nastavku zapisnika navedena su  imena gostiju i članova kluba. Osnivački sastanak RC Zagreb održan je 06.ožujka 1929. u hotelu Esplanade. Od gostiju bili su nazočni Josef Schulz, direktor Rotary Internationala za Europu, Antonin Živna, RC Tabor iz Čehoslovačke i Dr. Voja Kujundžić iz RC Beograd. Ističemo sažetak govora Ede Markovića, dopredsjednika RC Zagreb: “Potrebno je raditi na služenju drugima u svojoj okolini, posebno u dragom Zagrebu. U zajednici, za sada samo s RC Beograd, potrebno je služiti i međunarodnoj zajednici bez probitaka i slave.” Od dodatnih dokumenata o formiranju RC Zagreb dana 06.03.1929. vrijedno je spomenuti izvješće Josefa Schulza (poslanog 1 1.03.1929. tajniku Rotary Internationala) gdje je ukratko opisao povijest stvaranja kluba u Zagrebu od prvih sastanaka u rujnu 1929. god.sa R. Alaupovićem, V. Leustekom i ostalima. Naglasio je, da je razvoj rotarijanske ideje u Zagrebu bio vrlo brz, te su članovi tražili osnivanje kluba i ranije, već krajem veljače 1929. U nastavku su abecednim redom navedena imena svih članova RC Zagreb na dan chartera 6. ožujka 1929. (original je naslovljen na ured Rotary Internationala u Chicagu i potpisan od tajnika kluba Radovana Alaupovića):

Alaupović Radovan, Andrial Jindrich, Belin Ivo, Brovet Krešimir, Čalogović Milan, Dražić Ante, Dubsky Jaromir, Frank Viktor, Hanamann Franjo, Kalda Lav, Kostrenčič Marko, Leustek Vladimir, Marković Edo, Meštrović Ivan, Mikuličić Jose, Mlinarić Stjepan, Ostović Pavle, Pliverić Branko, Poduje Joso, Raić Jovan, Schlegel Toni, Stern Ivo, Šenoa Branko, Šmit Alexander, Vasić Velimir, Vurdelja Ilija.

Velika većina, od gore navedenih, članova RC Zagreb, u to vrijeme, bili su istaknuti na svojim položajima u tadašnjem okruženju, a mnoge od njih po imenu i prezimenu prepoznaju i današnje generacije. Svečani charter za oba kluba Zagreb i Beograd održan je 28. 06. 1929. na Plitvičkim jezerima. Gosti su bili Josef Schulz, Sigmund Trover, predsjednik RC Graz, te članovi RC Graz Alfrcd Wahld, Dr. Winbirhardton, Hans Wagul, Dr. Herbert Wiesler, zatim predsjednik RC Wien Dr. A. Apold, član RC Innsbruck Mr. Thoenv te član RC Prag A. Kalina. Telegrami i pisma s čestitkama poslani su iz R.I. ureda u Zürichu te iz Rotary klubova Rim, Hamburg, Dresden, Moravska Ostrava, Prag, Temišvar, Bukurešt, Bratislava, Salzburg, Bern, Toplitz - Schonau, Pisek, Pilsen, Košice, Linz, Trst, Sušice, Jeruzalem, Waag, Bilbao, Češke Budejovice, Le Havre, Oslo, Venecija, Berlin, Vichv, Utrecht, Malaga, Kutna Hora i Chur. Ovo je popis gostijui popis institucija i klubova koji su poslali čestitke, a govore o snazi, ali i dotadašnjoj rasprostranjenosti rotarijanstva.

U knjižici Rotary Internationala za godinu 1929/30 (rotarijanska godina od 01. 07. 1929. do 30. 06. 1930.) za tadašnju Jugoslaviju navedena su dva kluba: RC Beograd, broj kluba 3108, ožujak 1929., 27 članova, predsjednik Ferdinand Gramberg, tajnik Josef Hrnčir, sastanci ponedjeljkom u 20:30 sati u hotelu “Srbski kralj”. RC Zagreb, broj kluba 3123, ožujak 1929., 25 članova, predsjednik Josip Mikuličić, tajnik Radovan Alaupović, sastanci ponedjeljkom u 20:00 sati u hotelu “Esplanade”.

U pismu od 09. 12. 1929. godine iz Züricha, potpisanom inicijalima R. V. W. (pretpostavlja se da je to Russel V. Williams, tajnik R.I. u Zürichu, koji je bio u posjetu Zagrebu i klubu sa suprugom 15., 16. i 17. studenog 1929.) naslovljenom na C. R. P. (pretpostavlja se da je to Chelsev R. Perv, tajnik Rotary Internationala u Chicagu) ima dosta zanimljivih zapažanja koje navodimo u sažecima.

Već neko vrijeme uočavaju se rastuće napetosti između RC Beograd i RC Zagreb. Vidljivo je da RC Beograd nema dovoljno informacija za proširenje rotarijanstva u svojoj regiji, iako su im dostupni svi potrebiti podaci koje imaju i drugi klubovi. Posjet R. V. W. - a klubovima učinio je mnogo dobroga u otklan-janju međusobnog nerazumijevanja. Najveći rezultat bio je dogovor o raspodjeli nadležnosti RC Zagreb i RC Beograd u širenju rotarijanstva u tadašnjoj Jugoslaviji. Preporuča da se R.I. mora inteligentnije odnositi, u ovom slučaju zbog velikih razlika medu klubovima, kao npr.: “rabiti srpski jezik u prepisci s RC Beograd i klubovima koje će osnivati u istočnom dijelu Jugoslavije, te rabiti hrvatski jezik u prepisci s RC Zagreb prema klubovima koje će osnivati u zapadnom dijelu Jugoslavije. Zapadno orijentirani Zagreb i njegovi stanovnici u kulturnom smislu daleko su ispred Beograda i njegovih stanovika. Zagreb je po svemu moderan europski grad, po čistoći se može mjeriti sa Zürichom, a lijepih javnih zgrada ima čak i više od Züricha iako je upola manji. Zagreb nije grad industrije već i komercijalni i bankovni centar Jugoslavije. Postoji Rockefellerov zdravstveni institut, a sveučilište ima vrlo bogatu knjižnicu i uređen prostor za 500 studenata. Zbog dugogodišnjeg utjecaja Orijenta, Srbi su mentalno potpuno drugačiji od Hrvata, više su slični Francuzima. Beograd je bio daleko manji nego danas i stalno se izgrađuje u posljednjih deset godina. Do rata, Beograd jedva da je imao nekoliko kuća na dva kata, dok sada ima već više javnih zgrada i ulica. Pošto su većinski narod u Jugoslaviji, a Beograd glavni grad, Srbi žele voditi glavnu riječ na ovim prostorima. Uzevši sve navedeno u obzir, lako je razumjeti napetosti između Zagreba i Beograda, a također i između RC Zagreb i RC Beograd. RC Beograd nedovoljno poznaje rotarijanski pokret, dok RC Zagreb ima dobru upravu, dobru administraciju i vrlo dobro je organiziran.

Dopredsjednik kluba Edo Marković i tajnik kluba Radovan Alaupović odlično obavljaju svoje zadaće. Članovi kluba dobro su obaviješteni o događajima u području djelovanja Rotary pokreta u svijetu. Bilo bi dobro kada bi takav klub postojao u svakoj od zemalja Kontinenta.

Ova zapažanja R.V.W.-a, visokog dužnosnika Rotary Internationala, odražavaju tadašnje stvarno stanje, a još je važnije naglasiti da je takvim izvješćivanjima u svijet prodirala prava istina o Hrvatskoj i Hrvatima koju su upravo širili rotarijanci. Izvješće RC Zagreb, nakon prve rotarijanske godine 1929/30., potpisano od tainika Radovana Alaupovića u travnju 1930. godine, sadrži više interesantnih podataka (od kojih su neki već korišteni na prethodnim strani

.................

U knjižici R.I. za godinu 1939/40.  navedeno je da je guverner Distrikta adovan Alaupović (RC Zagreb), sa 856 članova u 34 kluba: Bačka Topola, Banja Luka, Beograd, Bitolj, Brčko, Ćuprija - Jagodino - Paraćin, Dubrovnik, Karlovac, Lesovac, Ljubljana, Kranj, N/laribor, Niš, Novi Sad, Osijek, Pančevo, Petrovgrad, Sarajevo, Šibenik, Skoplje, Slavonski Brod, Sombor, Split, Stara Kanjiža, Stari Bečej, Subotica, Sušak, Varaždin, Velika Kikinda, Vinkovci, Vršac, Vukovar, Zagreb, Zemun.

Izvješće guvernera Distrikta 77, Radovana Alaupovića o RC Zagreb dana 25.09.1939. vrlo je kratko: “Nije jednostavno ocijenjivati klub u kojem sam više godina bio tajnik i predsjednik te predlažem da se u obzir uzmu izvješća prethodnih guvernera kao da su moja vlastita. RC Zagreb vrlo intenzivno radi što se može vidjeti iz klupskih izvješća.”

U knjižici R.I. za godinu 1940/41 navedeni su slijedeći podaci: guverner Viktor Ružić, broj članova 809 u istom broju klubova 34 kao i prethodne rotarijanske godine. U izvješću guvernera o posjeti RC Zagreb dana 23.09.1940. navedeno je da klub radi vrlo dobro, nazočnost članova sastancima je opala. Također je broj članova kluba smanjen, nove članove nije jednostavno dobiti, ali istovremeno su klupski život i rezultati vrlo značajni. Briga za djecu s oštećenjima glavni je ovogodišnji program kluba. Za godinu 1941/42 naveden je isti popis klubova kao i za prethodnu godinu ukupno 34 kluba. Istaknuto je da u određenim zemljama Europe postoje problemi sa bankovnim računima te je Uprava Rotary Internationala ovlastila Ester P. Acharda da potpisuje čekove i druge dokumente za podizanje i ulaganje novca na račune R.I. u Francusko - Srpskoj banci od dana 15. 11. 1940. Za godinu 1942/43 u Distriktu 77, navedena su 34 kluba, ista kao prethodnih godina. Istovremeno, zbog neaktivnosti, odlukom Uprave R.I. klubovi Belgije, Jugoslavije, Rumunjske i Grčke brišu se iz popisa Rotary Internationala sa danom 31. prosinca 1941. te im se brišu sva do tada stvorena dugovanja prema Upravi.

Time je zaključeno sudjelovanje Distrikta 77 u rotarijanskom pokretu.

-------------

Poveznica za Rotary magazin: